Kardiomiopatija

Kardiomiopatija je bolest samog srčanog mišića, vrlo često nepoznatog uzroka. Promjene srčanog mišića (miokarda) koje su posljedica nekog poznatog i jasnog patološkog procesa (npr. proširenje srca zbog srčane slabosti izazvane infarktom miokarda, ili debljanje srca zbog hipertenzije) ne može se smatrati kardiomiopatijom po klasičnoj definiciji. Kardiomiopatije se mogu javiti u nekoliko različitih vrsta: dilatirana ili dilatativna, hipertrofička, restriktivna, displastička i nekompaktirana.

 Dilatativna kardiomiopatija

Dilatativna kardiomiopatija karakterizira se proširenjem (uvećanjem) srca i njegovom slabošću, tj. „smanjenjem snage“ srčanog mišića. Uzrok je najčešće nepoznat, ali ova kardiomiopatija može biti posljedica ranije virusne infekcije (manifestirane kao teška gripa ili upala pluća i sl.), zloupotrebe alkohola, djelovanja različitih toksina itd. Srčani mišić u ovim okolnostima progresivno slabi i njegova snaga opada, a srce nastoji kompenzirati tu slabost uvećanjem dimenzija, prije svega lijeve srčane komore, ali na koncu i svih ostalih srčanih šupljina. Pacijenti imaju sljedeće tegobe: zamorljivost, opća slabost, zaduha, osjećaj nedostatka zraka, potreba za povišenim uzglavljem pri ležanju i spavanju, kašalj, ponekad bolna nelagoda u prsima, otoci oko gležnjeva, otok na trbuhu, aritmije, osjećaj ubrzanog i/ili nepravilnog rada srca itd. Dijagnoza se postavlja ultrazvukom srca i kliničkim kardiološkim pregledom s EKG-om. Terapija podrazumijeva liječenje lijekovima i invazivnim intervencijama. Lijekovi koji se primjenjuju su: ACE-inhibitori, beta-blokeri, sartani (ARB), aspirin, nekad antikoagulacijska terapija, diuretici (lijekovi za izmokravanje), u nekim okolnostima antiaritmici, rjeđe kalcijski antagonisti itd. Intervencije podrazumijevaju nekoliko mogućnosti: ugradnja specijalnog pacemakera za resinhronizaciju rada srčanih komora (CRT – cardiac resynchronization therapy – engl. resinhronizacija srca), transplantacija (presađivanje) srca i ugradnja uređaja za asistenciju lijevoj srčanoj komori (LVAD – left ventricle assist device) kao „mosta“ prema proceduri transplantacije srca.

dilatativna-kmp

 Hipertrofička kardiomiopatija

Hipertrofička kardiomiopatija podrazumijeva abnormalno zadebljanje srčanog mišića. Ovo debljanje je genetski uvjetovano, a može biti različito lokalizirano: u nekih osoba samo ili dominantno na pregradi između dvije srčane komore, u nekih osoba samo pri apeksu, u nekih difuzno na cijelom srcu itd. Inače se debljanje srčanog mišića u okonostima izvan ove kardiomiopatije javlja kod osoba s visokim krvnim pritiskom ili aortnom stenozom (jedna forma bolesti srčanih zalistaka): ako je nešto od ovog prisutno, kod tih pacijenata ne govorimo o kardiomiopatiji. Prava hipertrofička kardiomiopatija podrazumijeva debljanje srčanog mišića BEZ vidljivog uzroka, dakle bez hipertenzije i bez aortne stenoze. Debljanje srčanog mišića može biti manifestirano zamorljivošću, slabošću i aritmijama. Posebno značajna forma je asimetrično debljanje srčane pregrade između dvije komore: IHSS (idiopatska hipertrofička subarotalna stenoza) ili HOCM (hipertrofička opstruktivna kardiomiopatija), u kojoj se pri svakom srčanom otkucaju zadebljanje na pregradi umetne u izlazni kanal iz lijeve srčane komore i ometa istiskanje krvi u cirkulaciju. Ovaj poremećaj može nekad dovesti i do gubitka svijesti. Neke varijante hipertrofičke kardiomiopatije mogu biti povezane s teškim i opasnim aritmijama koje mogu biti i uzrokom iznenadne smrti. Pored lijekova, za liječenje specifičnih oblika hipertrofičke kardiomiopatije mogu biti korištene i druge metode. Ugradnja defibrilatora ima za cilj zbrinjavanje pomenutih teških i opasnih aritmija. Ugradnja pacemakera mijenja redoslijed srčane kontrakcije i smanjuje opstrukciju izlaznog dijela lijeve komore. Septalna ablacija je kateterska procedura koja liči na ugradnju stenta, a zapravo predstavlja kontrolirani infarkt u zoni debljanja srčane pregrade, pa je njegova posljedica djelimično istanjenje pregrade i olakšanje simptoma. U nekim slučajevima pacijenti se podvrgavaju kardiohirurškom debridmanu (stanjenju) dijela srčane pregrade. Ultrazvuk srca je glavna metoda za postavljanje dijagnoze, uz kardiološki pregled s EKG-om, a i neke druge metode u kardiologiji mogu pomoći u dijagnostici.

hipertroficka-kmp

 Restriktivna kardiomiopatija

Restriktivna kardiomiopatija podrazumijeva, pojednostavljeno rečeno, izraženu krutost srčanog mišića. U nedostatku elastičnosti, srce ne može primiti veće količine krvi u pripremi za svaki pojedini otkucaj. Uzrok je nepoznat, a u nekim slučajevima depoziti patološkog materijala mogu doprinijeti pojavi ove kardiomiopatije (metabolički poremećaji, rijetke nasljedne bolesti). Simptomi su: zamaranje i slabost, kašalj, potreba za povišenim uzglavljem pri ležanju, otok nogu i trbuha. Ova kardiomiopatija rijetko se sreće i, uz tretman lijekovima, u ekstremnim slučajevima može se preduzeti procedura presađivanja srca.

 Displastička aritmogena kardiomiopatija

Aritmogena displazija desne komore najčešća je forma displastičke aritmogene kardiomiopatije. Poremećaj građe srčanog mišića ovdje je povezan sa sklonošću aritmijama, nekad i vrlo opasnima. Na ultrazvuku srca vidi se proširena i oslabljena desna srčana komora. Uz lijekove, nekad se za ove pacijente poduzima i metoda implantacije specijalnih pacemakera i defibrilactora za terapiju aritmija.

aritmogena-kmp

 Nekompaktirana kardiomiopatija

Nekompaktirana kardiomiopatija, poznata je i pod nazivima spongiozna karidomiopatija i izolirana idiopatska nekompakcija lijevog ventrikula. Zna se manifestirati srčanom slabošću (opća slabost, gušenje, zamorljivost, aritmije, otoci na potkoljenicama, potreba za povišenim uzglavljem tokom spavanja, kašalj…), aritmijama i stvaranjem krvnih ugrušaka unutar srčanog mišića koji je promijenjene strukture. Uz lijekove za terapiju srčanog popuštanja, ovdje se koriste i lijekovi protiv zgrušavanja krvi (antikoagulacijska terapija).

nekompaktirana-kmp

facebook